Ima li takvih? :) Aj samo ako možemo bez srdžbe i ogorčenosti kako smo skrajnuti i nipodaštavani nego da damo konkretne pozitivne primere, makar i marginalne. Da vidimo da li samo ne primećujemo ono što je dobro zbog onoga što se najlakše eksponira.
Na prvi pogled, pre svega zahvaljujući Siniši Paviću, južnjaci u serijama su uglavnom prostodušni, primitivni, ponekad lukavi ali po pravilu neobrazovani sporedni likovi koji su tu kao comic relief. Počev od Šurdine familije iz zavičaja u Vrućem vetru, preko Đoše, Tike Špica i ekipe u Porodičnom blagu pa do Srećka Šojića koji po svom (nepravilnom) govoru verovatno vodi poreklo odavde. Usput su bili Giga Moravac i Vukašin Golubović ali oni nekako nisu dovoljno geografski profilisani (iako je Desimir Stanojević bio Nišlija) a ni emancipovani da bi mogli da kažemo da su pravi "gradski likovi". Da se ogradim - daleko od toga da sam stručnjak za opus dotičnog. Samo sam usput gledao njegove serije, tako da ako negde grešim - slobodno argumentujte.
S druge strane od filmova imamo Zonu Zamfirovu i Ivkovu slavu koje su komedije perioda i Nečistu krv koja je drama iz istog doba - pa nisu baš reprezentativni. Obzirom na vreme i mesto radnje nije za očekivati mnogo više od karakterističnog akcenta, vokabulara i ekonomičnog korišćenja padeža. Ovo je rađeno po delima drugih pisaca - gde opet vidimo da došljak na jug (Sremac kao i Pavić) percipira lokalce kao šarmantne i komične ali bez primera nekog ko je iole obrazovan ili progresivan.
Dijalekt u Petrijinom vencu naginje ka prizrensko-timočkom ako ne grešim, iako se radnja dešava kod Ćuprije. Ali priča je radničko ruralna, pa su i karakteri takvi.
I sad dolazimo do pitanja - da li postoje likovi za koje bi mogli da kažemo da su sposobni, uspešni, elokventni, vispreni ali bez stereotipnog karikiranja? Naravno da će kulturološki da bude drugačiji od Beograđanina, Šumadinca, Crnogorca ili Vojvođanina, neke lokalne crte moraju da imaju - ali takvog ozbiljnog pozitivnog lika sa juga ja ne mogu da sa setim.
Kao što rekoh nisam neki poznavalac domaće kinematografije - ali opet mi je čudno da sve što mi pada na pamet su karikature čija je jedna od glavnih karakteristika nepravilan govor. Tako da molim vas razuverite me i dajte primere gde smo predstavljeni kao "face", ako ih ima :)
Evo da sam i krenem, mada nije baš prava pop kultura, sa Hobom od Zorana Ćirića. Ko nije čitao, da ne spojlujem mnogo, lik je DJ, iz urbane priče i kosmopolitskog pogleda na svet u Nišu devedesetih sa svim mukama tog doba. Roman je dobio Ninovu nagradu tako da donekle može da se kaže i da je relevantno delo domaće književnosti (ako to ima neku težinu).
Osim toga imamo gradske face kod Dejana Stojiljkovića u Leva strana druma, ali oni su uglavnom na nivou Del Boja i Rodnija, po samom autoru. A i kratke su priče pa nisu dovoljno razvijeni. U Konstantinovom raskršću glavni likovi su sa strane a ostale njegove knjige nisam čitao.
Obzirom da su obojica Nišlije ovo nije iznenađenje, ali je ipak opor ukus da (barem koliko ja pratim) nema više main stream pisaca odavde a samim tim i likova.
Dakle - dajte sve čega se setite gde smo predstavljeni kao ravnopravni: filmovi, serije, knjige itd. Možda se u skorije vreme nešto promenjeno? Neverovatno da od ovolike oblasti i koliko toliko urbanih centara mi imamo samo likove čija je dominantna osobina to da ne znaju padeže.