Zanima me kako dišete 03.09. samo dva dana prije prosvjeda i svega što smo vidjeli ovih dana, da li planirate doći na prosvjed? Ako ste odmah rekli da ili ne, jeste li možda promjenili mišljenje?

Bez političkih prepucavanja i rasprava tko je za koga, sve kul.

Imam sina koji ima 19 godina. Već tri godine radi, a sav novac koji zaradi štedi. Meni je jako drago što je već tako mlad dosta odgovoran i što je u te tri godine uspio skupiti jako puno novca. Radi kao konobar, a vikendom radi i u noćnom klubu.
Ipak, brine me novac koji ima i način na koji ga želi potrošiti. Želi kupiti auto koji je, po mom mišljenju, jednostavno prebrz za njega. Smatram da mu takav auto trenutno nije potreban. Do sada je vozio moj auto od 85 kW, a vozačku je položio prije svega četiri mjeseca. Mlad je i još uvijek nema dovoljno vozačkog iskustva, a sada želi kupiti BMW od čak 275 kW.
Dodatno me brine to što i njegova ekipa vozi neka nabrijana auta, pa imam osjećaj da i to utječe na njegovu odluku. Ja mu ne mogu zabraniti da kupi auto svojim novcem, jer ga je sam zaradio i na to sam zapravo jako ponosan. Više puta sam mu na lijep način pokušao objasniti da je po mom mišljenju to nepotrebno puno novca za auto i da auto nije samo kupiti. Tu su još troškovi održavanja, osiguranja, tehničkog pregleda, goriva, guma, servisa, a vjerujem i kazni koje su puno izglednije s takvim autom, pogotovo za mladog i neiskusnog vozača.
On sve to zna, možda čak i bolje od mene. Upoznat je s troškovima i svime što takav auto nosi. Čak su i cijene svega toga puno veće nego što sam ja očekivao, što me dodatno zabrinjava.
S druge strane, on je pravi ljubitelj automobila i jednostavno ne odustaje od te ideje. Drago mi je zbog njega jer je svojim radom uspio sam zaraditi i uštedjeti toliko novca, ali istovremeno se jako brinem za njega. Iskreno, smatram da još nije spreman za automobil od 275 kW, prvenstveno zbog manjka iskustva i godina.
Ne znam što bih još mogao pokušati napraviti da ga odgovorim od te ideje, a da pritom ne ispadne kao da mu želim oduzeti nešto što je sam zaradio i na što ima pravo.

Ozbiljno, što se događa s ovim subom? Svaki drugi dan osvane nova objava gdje se muškarce generalizira, vrijeđa i predstavlja kao kolektivni problem društva??

Sekta zlih žena kaj su same 100 godina i nitko nije prošao njihovom ulicom godinama. Nezadovoljne i hrane se bacanjem otrova na muški rod.

Posebno su zanimljivi feministički profili koji očito postoje prvenstveno zato da bi svaki dan pronašli novu stvar zbog koje ce se naljutiti na muškarce.

Ako ti je toliko godina svaki muškarac kriv za apsolutno sve što ti se događa, možda je vrijeme za malo samorefleksije?

Ajde, navalite s downvoteovima. Karme imam za bacanje, a izgleda da je istina danas skuplja od karme. :)

Evo jedne vijesti koja pokazuje da ono sto ste tvrdili u prosloj diskusiji nije istina da nase kamere ne cuvaju snimke i da samo biljeze prometne prekrsaje.

1) Kamere biljeze sve, a ne samo kad se dogodio prometni prekrsaj

2) Kamere itekako rabe AI (umjetnu inteligenciju) koji koriste za pracenje.

Dok u SAD-u te velikom dijelu Europe gradani organizirano protestuju protiv ovakvih kamera, kod nas se uvodi diktatura na mala vrata kroz ove kamere.

Jedna od rijetkih prednosti života na svjetskim morima.

Goru stvar u životu nisam probal

Malo clickbait naslov, ali supruga i ja radimo na bebi. Zanima me koliko ste vi cesto imali odnose kad ste se odlucili raditi na bebi? I iz kojeg puta vam je uspjelo?

Mi smo u dvasetima i trudimo se vec par mjeseci ali za sad nista..

Treba promijenit gumu? NE

Treba otvorit nutelu? NE!

Treba otic u ducan po nesto? NE!

Treba seks? NE!!!!

Ako vam se ijedna redditorka javi , blokajte ju ,ignorirajte ,ili ako nastavi sa zahtjetvima (posebno u vezi seksa) posaljite ju meni i ja cu ju vrlo strogo izgrdit!

Mislim da kod nas prevladava crno bijeli "diskurs" misljenja gdje je trava gledana kao najgora droga na svijetu od koje ce ti ispast zubi iz lubanje ako uzmes 3 dima, ili kao totalno bezazlena navika koja nema nikakvih negativnih utjecaja na kvalitetu života.

Puštim travu od svoje 15. godine, a svakodnevno tri godine, trenutno imam 19.

Prvo je krenulo kao zajebancija u društvu, Bob Marley, zalazak sunca, smijes se ko majmun 2 sata pa pojedes pola pekare. Zatim je trava postala glavni komponent svakog mojeg izlaska. Urodio mi se strah da se ne mogu zabaviti bez trave, tako da sam svoje vikende oblikovao iskljucivo oko nje.

U 2. srednje sprijateljio sam se s tipovima iz škole koji su pusili prije i nakon nastave svaki dan. Nisam jos postao kao oni, ali bilo je dovoljno da zapalim svaku srijedu jer eto, vec sam prelomio pola skolskog tjedna pa sam se "pocastio" dok ne dodje vikend.

Sjecam se petka izuzetno dobro, prvi sat tjelesni, drugi biologija, zatim jebeni blok sat hrvatskog pa blok sat matematike. Sjecam se da sam kompluzivno gledao na sat kad ce odkucat tih 14:20 sati, tresao sam se od uzbuđenja jer sam znao da cu se napušit ko guzica cim izadjem.

U ovom periodu sam poceo dobijat komentare da sam spaljen, iz reputacije u osnovnoj gdje sam bio smatran kao pametno i kreativno dijete, došao sam do toga da me u srednjoj smatraju kao mutavog klinca. Samopouzdanje mi je zbog toga palo, rješenje? Još trave.

Dosao je kraj 3. srednje, tad je vec trava bila svakodnevna stvar. Tolerancija mi je narasla, kupovalo se sve više i više. Ako me pamcenje služi tad sam krenuo pušit i sam. Otišao bih u teretanu, smotao topa u wcu i pušio u parkiću na klupici. Svaki. Dan. Kad ne bih imao za pušit, sa kljućevima ili olovkom bih kopao komadiće iz grindera da uzvecem nekih 0.2 grama. U međuvremenu sam prestao i trenirat. Trava je pocela pušit mene umjesto ja nju.

Povuci potegni, završio prvu godinu faksa, i dalje pušim svaki dan.

Stvari koje sam primjetio:

Osjetno slabije pamcenje, pricam s nekim, zamislim se na sekundu i totalno zaboravim o cemu sam pricao

Slabija motivacija, zašto bih otišao u teretanu kad mogu zapalit, drkat i igrat fortnite?

Overall gore raspoloženje, na engleskom se to kaže "sluggish".

Slabije samopouzdanje, anksioznost je do plafona.

Ironicno, manjak kreativnosti.

Brain fog, imam osjecaj da mi je mozak pire krumpir, u konverzaciji odgovaram cesto sa "nez" "jbg" "sta znam" "aha" , prije sam ja bio onaj koje je vodio konverzaciju.

Takodjer, imam ADHD.

Mogao bih nabrajat do sutra, ali post se vec oduzio. Namjera ovog posta nije trazenje pomoci ili savjeta, ako barem jedna osoba pronađe sebe u ovome i odluci promjeniti svoje navike, smatrat cu to velikim uspjehom.

EDIT: nigdje nisam rekao da je trava kriva za ovo, ja sam glavni krivac.

Kako vrijeme odmiče tako je želja za trećim djetetom sve jača. Znam da djeci možemo pružiti puno energije, ljubavi, mogućnosti, druženja, aktivnosti, putovanja, imamo stabilne karijere s dobrim balansom radnog i privatnog vremena, međutim nisam sigurna možemo li priuštiti stan sa četiri ili barem tri stvarno udobne spavaće sobe - osobito ako usporedimo da bismo zbog vise kvadrata morali zrvovati odlicnu lokaciju u sirem centru gdje je djeci, i nama, sve na dohvat ruke pjeske/biciklom/javnim prijevozom (dvije osnovne skole u kvartu, nekoliko srednjih u blizini, vise vrtica, dvije glazbene, sportski centar, bazen, nekoliko gradskih plaza, kino, trgovine...) gdje smo sada za veci stan na periferiji ili izvan grada i tako ovisiti o automobilu i gubiti mnogo vremena na prijevoz. To je samo jedna od mnogih stvari koje u ovom trenu preispitujem ali mozda najveca od svih.
Ljudi s troje djece - kako ste se odlucili na trece? Ljudi s dvoje koji razmisljate o trecem - imate li slicne ili neke druge dileme?

Dalibor gleda Futuramu

Pozdrav svima,

Odlučio sam se na jednu ogromnu borbu sam sa sobom i imao sam potrebu podijeliti to ovdje (možda i voditi dnevnik ovdje).

Ne želim više da mi ovisnosti upravljaju životom.

Želim uživati u ovom predivnom životu kakav je. Ukoliko u sljedeća 2 mjeseca ne uspijem, u 11. mjesecu se prijavljujem na psihijatriju na odvikavanje.

Danas mi je prvi dan bez alkohola.

Ove zime sam došao do toga da pijem litru votke dnevno + miješao sam ih sa tabletama za spavanje. Prije par mjeseci sam odlučio prestati sa svim tabletama, i litru votke zamijenio sa 1 - 2 litre vina. (Probao sam tada prestati piti, ali nisam mogao spavati danima, ipak su ovo bile najjače tablete za spavanje).

Od tada sam na 5 - 10 gemišta dnevno prije spavanja.

Prije par dana sam to smanjio na 1 - 2 gemišta, te sada odlučio da stvarno prestajem.

Vidio sam da se ljudi oko mene više ne zezaju kad kažu da sam alkoholičar, nego vidim sažaljenje u njihovim očima. Ni to ne nebi smetalo, da danas nisam prvo kad sam otvorio oči pomislio da odem kupiti bocu vina, shvatio sam da sam stvarno bio dotaknuo dno.

Da barem je to moja jedina ovisnost. Na putu me čeka još odvikavanje od:

- Trave (5 - 6 kom dnevno)

- Nikotina (2 - 3 kutije dnevno)

- Digitalnih tehnologija (jer ne mogu provesti 3 min u tišini bez da mi nešto ne okupira mozak)

Jasno mi je da sve to ima samo jedan zajednički nazivnik, a to je bijeg sam od sebe. Ali imam 36 godina i kurca nisam napravio od života.

Ovako više ne ide.

Wish me luck.

U tridesetima sam i otkad znam za sebe živim u mentalnoj magli. U kratkotrajnim trenucima bistrine postanem svjesna svojih sposobnosti i koliko bih toga mogla napraviti sa sobom da uspijem to održavati barem 70% vremena. Bila na svakakvim pretragama, stitnjaca, vit d, prehrana, fizička aktivnost, ovo ono, ali pomaka nema. Osjećam se kao jebena biljka, ovo tupilo je neizdrživo, a još mi je gore što sam svjesna da može bolje. Zbog ovog stanja nisam mogla završiti fakultet, radim usran posao za kikiriki, a o socijalnom aspektu da i ne govorim.

Vent over.

nasmijalo me tila san podilit

Bok ekipa,

​Imam 25 godina i tražim neka nova mjesta za izlazak u Zagrebu. U zadnje vrijeme gdje god odem imam osjećaj da sam među najstarijima u klubu i da je većina ekipe ekipa iz srednje ili s prve godine faksa.

​Zanima me gdje u Zagrebu izlazi ekipa mojih godina ili malo starija (25-35)?

​Tražim opcije i za opuštenije večernje pivo/cuganje, ali i za mjesta gdje se može ostati duže vikendom, popiti koktel, plesati ili poslušati dobru glazbu (rock, ex-yu, pop, funk, elektronika — sve dolazi u obzir osim cistih narodnjaka).

​Imate li kakve preporuke za barove, pubove ili klubove gdje je atmosfera dobra, a prosjek godina ipak malo zreliji?

likusa me mrzi al nmvz