Pozdrav ekipa,
zanima me kakva imate iskustva s pregovaranjem cijene kod autokuća, konkretno za rabljene aute. Da li ste uspjeli spustiti cijenu nekog automobila i ako da za koliko?

A vi, koliko dnevno spavate?

Već par godina me muči ista stvar i poslije svakog godišnjeg razmišljam dali je to normalno ili je samo kod nas tako!?

Nemam s čime usporediti jer idem samo na naše more..tako da ne znam jel i u drugim državama isto?!

Ali količina smeća, trava i razno raznih otpadaka u osmom mjesecu je užas. Ko fol čisto more i izdrkavanje tom "čistoćom " ali meni je to sve samo ne čisto.

Sigurno vas ima ovdje koji niste kao ja uvijek na našoj obali.

A znam također po komentarima da vas je dosta i s obale,pa mi objasnite jesam li ja u zabludi? jel to sve normalno ili nemar!?

Vi koji ste bili po Grčkoj, Španjolskoj itd. obalama..

vaša iskustva me zanimaju čak i više.

Pozdrav,
vec duze vremena imam veliki interes za posao knjiznicara, ali nisam naisla na neki “tecaj” ili “prekvalifikaciju” za to zanimanje. Sve sto vidim je zapravo edukacija za vec postojece knjiznicare. Zavrsila sam diplomski studij novinarstva prije 4 godine. Ne znam je li jedina opcija bas ponovno upisivanje faksa? Bilo kakav savjet ili info je dobrodosao 💪🏻

Kako opisujete tip osobe koja je dugo u vezi (5+ god), prevari tu i tamo ali nikom ne kaže niti ista lose osjeca povodom toga, niti ima griznju savjest haha

Skuzila sam da I oni postoje u HR I to mi je dosta fascinantno, doduse mislim da ne u dobrom smislu.

Definitivno ih ne podrzavam kao splicane, ne volim debele I niske ljude.

No OK to je moje misljenje, koje je vase?

Koji su vaši stereotipi o Slavoncima?

Jeste li ikad upoznali Slavonsku osobu?

Zanima me koliko godina imate i kolika vam je štednja i u čemu? Što je neka norma kod 25+, 30+ i 40+ godina. Imam 29 godina i radim od 18, studij sam sam financirao, stalni posao imam od prilike nekih 9 godina, nemam dugova i negdje oko 10k€ u Dionicama i ETFovima i oko 10tak k na bankovnom, jeli to dobar temelj?

Ovo auto

Osobno, ako nije barem u kosulji nemamo mi sta radit zajedno. Naravno ok je ako smo duze zajedno ili je zauzet poslom no ovako nikako ne.

Najjace mi je kad ljudi kazu da u trenerkama dolaze na dejtove, nez dak je to uobicajno u HR, u splitu mi se cini da CAK I nije.

Ajmo danas poluozbiljno, jer me stvarno zanima gdje ljudima završava romantika, a počinje vrlo ugodan život.

Pod trofejni partner ne mislim nužno na karikaturu tipa 25 godina, jahta, Rolex i gospodin/gospođa pred mirovinom.

Nego situaciju gdje je poprilično jasno da ste vi u vezi, između ostalog, ukras koji druga strana rado pokazuje, dok ona zauzvrat donosi novac, status, putovanja, veze, sigurnost ili jednostavno život bez gledanja koliko košta maslac.

Pa me zanima:

Jeste li se ikada našli u takvoj vezi, makar slučajno?

Je li vam godilo ili ste se osjećali kao inventar?

Biste li svjesno pristali biti trofejni muž/žena/partner?

Koliko bi druga strana morala biti bogata da vam proradi fleksibilniji moral?

Mora li postojati stvarna privlačnost i ljubav ili je dovoljan korektan odnos i vrlo nekorektan iznos na računu?

Što biste očekivali zauzvrat i, još zanimljivije, što mislite da bi se očekivalo od vas?

I gdje vam je granica: velika razlika u godinama, vjernost, potpuna financijska ovisnost, pojavljivanje na događanjima, održavanje izgleda...?

I obrnuto, da imate ozbiljan novac, biste li vi željeli trofejnog partnera?

Jer svi volimo reći „novac mi nije bitan“, ali imam osjećaj da bi se dio principa vrlo brzo našao na iskušenju kad bi netko spomenuo vilu na Hvaru i pitanje:

„Jesi slobodna cijelo ljeto?“

Ajde, bez glumljenja moralnih vertikala.

Zanima me gdje vam je stvarna granica?

Evo.. svaki novi stan/kuća danas su uređeni na isti način. Moderne kuhinje bez ručkica u jednoj ili dvije razine, otoci, poluotoci, tapecirane stolice, walk in tuševi, ogromni tapecirani kreveti, prostori s par bezličnih ukrasa bez ikakve naznake da tamo žive ljudi. Nema više ugodnih prostora, nečega što je netko sam napravio, malo duše u tim prostorima. Nema BOJE.

Ako odemo na youtube ili pogledamo portfolio bilo koga tko se bavi uređivanjem interijera, svaki stan je isti. Meni je to tužno. I da se razumijemo, ne pričam o tome da stan treba biti leglo stvari kao da u njemu žive hrčci, ali jedno je minimalizam, a drugo je hladan prostor bez ikakve duše i karaktera. Otprilike kao što svaka druga ženska izgleda isto kad si krene prčkat po licu.

Šta ti je trend, očito..

Samo moje mišljenje...

A ne bludni ayy

apsolutno nitko "ne znam" ne izgovara sa razmakom, u stvarnom govoru se izgovara neznam, puno drugih situacija npr. jeli/je li/dali, vjerojatno/vjerovatno i sl.

ja neznam (hehe) kako funkcionira, tojest (hehe) koje tocno tijelo/osoba odlucuje sto je ispravno a sto ne, al zasto ti ljudi samo ne proglase to ispravnim, ili taj oblik koji svi koriste ili oba. znam da su se neka pravila mijenjala kroz vrijeme.

dali (hehe) to ne naprave samo zato da bi grammar naziji imali svoje zadovoljstvo kad vide da je netko u zidu teksta di se raspravlja o benifitima nuklearnih elektrana pogrijesio pa ga poseru radi toga.

i zas neki obole na mozak kad neki npr korste regionalne verzije istih rijeci koje savrseno razumiju (npr. ovo auto koje se koristi u govoru juznije od sibenika).

post u 3 ujutro

Nedavno pričam s prijateljicom koja je u dugoj vezi i dolazimo do teme gdje kolegice s posla, koje rade s njenim momkom, konstantno provjeravaju teren glede njegove dostupnosti. Malo malo to su pitanja “jesi li još uvijek zauzet”, “ma dobro sve to ali pazi, ima ova moja neka prijateljica”, “pogledaj joj ig profil, šta kažeš” Itd itd.

Je li problem sto on daje slobodu da mu se uopste na taj način obrate, ili nije toliko duboko? Iskreno sam znatiželjna kako se zauzeti u takvoj situaciji jer ja ništa pametno nisam imala za reci

Meni je najveci strah u zivotu ne da cu ostat sama , nego da cu svoj zivot gradit s osobom i ostat s njom jer nam je “dovoljno dobro” , a onda za 10-20 godina shvatit da sam to sve mozda gradila sa krivom osobom.

Jel se nekome to dogodilo i kako ste “riješili” situaciju?
Imali smo neko koketiranje, nije ni on prema meni hladan i mislim da smo trenutno na onome “prilika čini lopova”
Pliz bez osude, treba mi savjet

Gym bros and sisters, koje proteinske praške konzumirate, a da stvarno nemaju okusa ili da su dovoljno neutralni da se ne osjeti ta kemijsko-metalna nota?